Pavel Pop: Senzitivna likovna misao

Autori: Vladimir Valenćik, Sava Stepanov

Fotografije: Milovan Ulićević, Vladimir Zubac

Graficka obrada: Vladimir Suđicki, Miroslav Šuster

Izdavač: Zavod za kulturu vojvođanskih Slovaka

Broj strana: 224

ISBN: 978-86-87947-44-3

 

Akademski grafičar Pavel Pop rođen je 1. decembra 1948. u Staroj Pazovi. U okviru svog likovnog stvaralaštva razvija koncept koji je stručna kritika nazvala imaginativni realizam. Diplomirao je grafiku na Visokoj školi likovnih umetnosti u Bratislavi, 1975. Član Udruženja likovnih umetnika Vojvodine (ULUV) postaje 1977.

Kao bratislavski student vrsnih umetnika Albina Brunovskog i Vinsenta Hložnika izgrađuje dominantnu likovnu poetiku u okviru savremenog grafičkog stvaralaštva u Slovačkoj.

Svoje slobodne grafičke listove, izrađene u dubokoj štampi (najčešće bakropisom), Pavel Pop ispunjava virtuoznim crtačkim rukopisom starih majstora kojim suvereno vlada, stvarajući vanvremenske, oniričke vizije koje smešta u uzbudljiv, harmonično uskovitlan irealni prostor slike.

Popovi grafički listovi imaju savremeni ali i tradicionalistički – jednom rečju – postmoderni akcenat. Raspoznajemo na njima stilske karakteristike manirizma, elemente neonadrealizma, ali čini se da je to najpre romantizujuća koncepcija u kojoj je ipak najbitnija mašta. Osim toga, evidentno je i autorovo poznavanje drugih umetničko-istorijskih pravaca. Na primer, na grafičkim listovima sa bujnim formotvornim linijama opažamo barokni patos, dok je na nekim licima prisutan renesansni ton.

Grafičko stvaralaštvo Pavela Popa ne udaljava se od figurativnog predloška. Dominantan motiv njegovih slobodnih grafičkih listova je ženski akt ili ženska figura, najčešće predstavljena fragmentarno. Prisustvo žene na Popovim grafikama možemo posmatrati u svetlu tradicionalne simbolike.

Njegove savremene, ženske figure imaju izvestan mitski, tajanstveni izraz. Žene – centralni motiv Popovog stvaralaštva – treba pojmiti u smislu večno ženskog, izvornog kosmičkog principa, prema kojem je usmerena naša čežnja za transcendentnim.

Žena je simbol nagonskih, iracionalnih sila i upravo zato, prema nekim misliocima, bliža je duši sveta i prvotnim silama kosmosa. Ženska lepota na Popovim grafikama izrasta na plodnosti žene, pa i erotski sadržaj njegovih grafi­čkih listova treba shvatiti u iskonskom smislu.

Na grafičkim listovima Pavela Popa najčešće se iz virtuozno razigrane linije rađaju fragmenti tačno definisanih, plastično modelovanih oblika žena, čija je lepota po ukusu davno prošlih vremena. Ova činjenica ide uz konstataciju da se autor u svom stvaralaštvu često vraća u prošlost, preuzimajući, u duhu postmodernih tendencija, citate iz istorije umetnosti na nivou sadržaja ili izraza, ali tako što ih inovira i prilagođava svojim grafičkim kompozicijama.

Pavel Pop unosi inovacije i u kompoziciju svojih grafičkih listova. Likovnu naraciju istog sadržaja i likovno-grafičkog karaktera objašnjava u zasebnim kvadratima ili pravougaonicima, koje stavlja u uzajamne odnose. Ovde je na delu umnožavanje mogućnosti simultanog predstavljanja više vremensko-prostornih nivoa radnje. Korišćenje osnovnih geometrijskih oblika kao što su krug – znak večnosti i neba, trougao – znak sfere duha i kvadrat – znak zemlje i prirode, treba shvatiti kao dopunsku komponentu skrivenih značenja i alegorijsko-asocijativnih odnosa predstavljenog.

Virtuozni crtački rukopis u potpunosti dolazi do izražaja i u njegovom ciklusu crteža tušem koji su inspirisani i nazvani po grafikama Franciska de Goje – Desastres de la guerra. Gojini fantastični ali pre svega humanistički antiratni umetnički iskazi, kao tema i izazov dobili su novu, savremenu reinterpretaciju i preoblikovanje u duhu Popove poetike imaginativnog realizma na sedamnaest crteža.

Popove izuzetne crtačke sposobnosti omogućavaju mu bogato predstavljanje vlastitog unutarnjeg sveta. Estetizovani nemir njegovih grafičkih listova po pravilu stvara harmoničnu lepotu i tajanstvenu harmoniju figuralnog sa nefiguralnim i realnog sa irealnim.

Slike Pavla Popa čini se da su nastale kao posledica 20. veka – razdoblja razbijanja atoma. To su slike praska i raspada tako da izuzetno korespondiraju sa duhom vremena u kojem su nastajale. Velika platna najčešće su pokrivena neutralnim ili hladnim bojama pozadine slike, na kojoj se, korišćenjem intenzivnih, živih boja u njenoj sredini, odvija buran proces raspada ili rađanja. (Rađanje i raspad u vizuelnom izrazu su vrlo bliski.) Slike Pavela Popa nastaju širokim, dinamičnim pokretom četke sa brojnim blagim tonovima pojedinih boja, dok u okviru umetničkog svrstavanja pripadaju bogatoj tradiciji apstraktnog ekspresionizma.

Izuzetak su samo pojedine slike na kojima se pojavljuje figura, ili primeri iz Popovog „klasičnog” portretnog stvaralaštva.

Pavel Pop – grafičar virtuoznog crtačkog rukopisa je, dak­le, i izuzetan slikar.

Od 2008. godine izradio je ciklus crteža-portreta najvećih svetskih likovnih umetnika i njihovih najpoznatijih dela (Pablo Pikaso, Salvador Dali, Vasilij Kandinski, Rene Magrit, Francisko Goja, Albreht Direr, Leonardo da Vinči, Rembrant i drugi). To su bile slike manjih dimenzija, da bi od 2012. radio slike većih formata na pomenute teme. Veliki broj slika iz ovog ciklusa nastao je 2014. godine. Izuzetna slikarska veština Pavela Popa pod uticajem postmodernog senzibiliteta omogućila mu je da oda počast velikim umetnicima i njihovim delima.

Vladimir Valenćik

Release Date: 
2019

Odgovor

Trenutno online