Istorija standardnog slovačkog jezika u okruženju vojvođanskih Slovaka u međuratnom periodu

Zavod za kulturu vojvođanskih Slovaka je u 2020. godini objavio šesti tom iz svoje edicije „Doktorske disertacije”. Ovoga puta bila je to disertacija “Istorija standardnog slovačkog jezika u okruženju vojvođanskih Slovaka u međuratnom periodu” Samuela Koruniaka, koju je autor uspešno odbranio na Katedri za slovački jezik Filozofskog fakulteta Univerziteta “Konstantin Filozof” u Njitri. Samuel Koruniak se u svojoj disertaciji fokusirao na složeni fenomen književnog jezika vojvođanskih Slovaka sa posebnim naglaskom na period posle 1918. godine, odnosno na period kada su se ovdašnji Slovaci prvi put našli u novoj državnoj zajednici Kraljevini SHS, sada i formalno odvojeni od zemlje njihovog porekla, što je sa sobom donelo niz direktnih i indirektnih implikacija kako na njihov status nacionalne manjine, tako i na njihov nacionalni i jezički identitet.

Dok je istorija standardnog slovačkog jezika u Slovačkoj bila, naravno, predmet brojnih naučnih radova, standardni slovački jezik vojvođanskih Slovaka, kao izdanka slovačke nacije koji se sticajem istorijskih okolnosti razvijao u vrlo specifičnim uslovima, još uvek nije detaljno i kompleksno obrađen. Za ispravno razumevanje razvoja i položaja slovačkog kao književnog jezika slovačke manjine van matične države Slovačke neophodno je sveobuhvatno sagledavanje svih jezičkih, ali i nejezičkih faktora, posebno istorijskih, društvenopolitičkih i zakonodavnih specifičnosti, koje su u značajnoj meri uticale na položaj književnog jezika i njegovog položa i specifičnosti u okruženju vojvođanskih Slovaka. Samuel Koruniak je ispravno shvatio da ova u suštini lingvistička tema iziskuje interdisciplinaran pristup i u svom radu pruža kompleksnu sliku razvoja i položaja slovačke nacionalne manjine na teritoriji današnje Vojvodine, a samim tim i njenog jezičkog pitanja. Bez istorijskog diskursa ne bi bilo moguće razumeti ni poreklo same slovačke manjine u Vojvodini, odnosno u današnjoj Srbiji, ni njene jezičke specifičnosti. Sam rad stoga predstavlja izvesnu sintezu znanja o vojvođanskim Slovacima i njihovoj etničkoj i jezičkoj genezi. Ovde se govori o socijalnom i političkom razvoju manjine i pre Prvog svetskog rata, a u tom kontekstu i o ondašnjoj jezičkoj situaciji ali su tek društvenopolitičkih razvoj posle Prvog svetskog rata, uspostavljanje novog geopolitičkok poretka u Evropi i pojava novih državnih zajednica, uključujući Čehoslovačku i Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, značajno uticali na položaj Slovaka koji žive na teritoriji današnje Vojvodine, što se prirodno odrazilo i na položaj slovačkog jezika, posebno u kontekstu njegove javne i službene upotrebe. Iz tog razloga, Koruniak posvećuje dužnu pažnju pitanjima društvenopolitičkog razvoja, formiranju novih kulturnih i obrazovnih institucija, a posebno mapira područja primene standardnog slovačkog jezika u crkvi i školi kao dvama stubovima na koja su se ovdašnji Slovaci tradicionalno oslanjali u svojim borbi za očuvanje sopstvenog nacionalnog, kulturnog, a time i jezičkog identiteta. Činjenica da su se vojvođanski Slovaci našli u novoj državnoj zajednici uticala je i na upotrebu slovačkog jezika u službenoj, odn. administrativne funkciji, ali je istovremeno podstakla ovu zajednicu da intenzivnije sagledava svoju samosvojnost, uključujući i onu jezičku.

Autor se detaljno bavi i specifičnostima koje su uticale na jezik vojvođanskih Slovaka, poput dugotrajne odvojenosti od matične nacije i razvoja u inoetničkom okruženju, što je prirodno dovelo do delimičnog očuvanja nekih, sa današnjeg stanovišta arhaičnih, dijalekatskih specifičnosti i dugotrajne izloženosti međujezičkim kontaktima, pre svega se to odnosi na kontakt slovačkog jezika sa mađarskim, srpskim / srpskohrvatskim, a u manjoj meri i rusinskim, češkim i nemačkim jezikom.

Koruniak nije zaboravio ni napore i značajne rezultate vojvođanskih slovakista, obraćajući posebnu pažnju na lingvistički rad Danijela Dudoka koji se kao jedan od retkih stručnjaka bavio i pitanjem razvoja i istorije standardnog slovačkog jezika u Vojvodini.

“Istorija standardnog slovačkog jezika u okruženju vojvođanskih Slovaka u međuratnom periodu” svojom kompleksnošću i širokim pogledom predstavlja dragocenu naučnu sintezu saznanja o jezičkom identitetu vojvođanskih Slovaka i kao takva će sigurno postati dragoceni izvor informacija za sve one koji će se u budućnosti baviti ovim kulturnim i jezičkim fenomenom.

 

Ladislav Čanji

Release Date: 
2020

Odgovor

Trenutno online