Početak seobe Srba na prostore današnje Slovačke

Seobe Srba počinju krajem 14. veka. U novonaseljenim oblastima svoj novi život Srbi počinju većinom pored svojih sunarodnika, koje je ovamo život doneo još za vreme seobe Slovena u ranom srednjem veku. Tako su zajedno stvarali jake zajednice, osnovane na temeljima svetosavske srpske pravoslavne crkve. Srbi su se tako našli na širokom prostoru, koji je obuhvatao Komarno, Trnavu, Ostrihom, Slavianoserbiu, Carigrad, Beč, Bratislavu, do Malih Karpata i Morave, kao i neka druga područja, koja zajedno čine tzv. „plavi krug“. Vremenom su njegove granice počele prve da nestaju.

Seoba Srba u Slovačku odigrala se u nekoliko talasa. Prvi je počeo u drugoj polovini 15. veka i trajao je sve do početka 16. veka. U tom periodu Srbi su se doselili i do Komarna i Bratislave na teritoriju gornjeg toka Dunava. Drugi talas usledio je nakon 1529. Godine, posle neuspešne turske opsade Beča, kada su se Srbi naselili u Skalicu, Holič, Ostri Kamenj, Senicu i druga mesta. Treći talas seobe Srba u Slovačkoj dešavao se u prvoj polovini 17. veka. U ovom periodu Srbi se naseljavaju na područja između pojedinih reka kao što je Nitra, Hron, Ipelj i Rimava. Četvrti talas je usledio posle Velike seobe 1690. godine. Tada Srbi naseljavaju Trnavu, Modru, Vištuk i Žitno ostrvo.

Svi ti talasi bili su uslovljeni političkim i društvenim događajima, kada su Srbi bili uvršteni u sistem odbrane, kao i u izgradnju utvrđenja radi sprečavanja prodora osmanske vojske. Kada su Turci napustili Panonsku niziju, područja naseljena Srbima polako se preseljavaju na jug, i tako u 20. veku Srbi na teritoriji Slovačke počinju polako da nestaju.

U početku su Srbi u Slovačkoj imali značajne uloge, ali isključivo vezane za ratne ili odbrambene pohode, međutim kasnije počinje da se uspostavlja i kulturna i društvena saradnja, koja traje do današnjih dana.