Srpski plemići i magnati u Slovačkoj

Od 12. do 18. veka na teritoriji Slovačke živeli su plemići i magnati.

Ugarski palatin Beloš, iz roda Vukanovaca, koji je vladao u 11. i 12. veku, bio je prvi Srbin plemićkog porekla na području Slovačke. U njegovoj vojsci bili su i Srbi. Zahvaljujući njemu izgrađen je Trnavski zamak, koji je kasnije postao značajni privredni i kulturni centar. Beloš, istaknuta ličnost ugarskog dvora postao je ban, kasnije i palatin i zajedno sa bratom Urošom II. borio se protiv Vizantijskog carstva. U Slovačkoj, na svojim posedima u Modroj i okolini, često je boravila i kraljica Jelisaveta Kontromanić. Posle smrti supruga Ljudovita I. i sama je vladala Ugarskom.

Svoje posede u Slovačkoj, na Velikom žitnom ostrvu, između Bratislave i Komarna, kao i u Istočnoj Slovačkoj imale su i srpske despote Stefan Lazarević, Đurađ Branković i njegova ćerka Katarina Branković. Vojvoda Miloš Belmužević imao je imovinu u Njitranskoj župi, sa sedištem u Šašćinu i u Temešskoj župi u Banatu. Posle njegove smrti ove posede je nasledila njegova ćerka Milica, udata za vojvodu Stefana Jakšića. Na ovaj način je i srpska plemićka porodica Jakšić, koja je imala uticajne porodične veze po skoro celoj Evropi bila prisutna i u Slovačkoj. Dmitar i Stefan Jakšići proslavili su se naročito u bici kod Košica. Za svoje ratne uspehe, imovinu u dolini reke Maruše i gradove Ljipovu i Šoljmoš dobio je i Radič Božić. Ratni zapovednik Radoslav Čelnik dobio je od Ferdinanda Habzburgskog zamak Hričov. Braća Petar i Mihajlo Ovčarević posedovali su imanje u Visokoj kod Morave, u Zahorju. Najznačajnija srpska plemićka porodica na području Slovačke bila je porodica Bakić, kojoj su pripadala imanja u Zapadnoj Slovačkoj. Sedište Pavla Bakića bilo je u Ostrom Kamenju.