Matej Ambrozi

stihoklepac i evangelistički sveštenik
( 13. januar 1797 - 12. mart 1869 )

Stihoklepac i evangelistički sveštenik Matej Ambrozi je rođen 13. januara 1797. godine u Sjelnjici u Ljiptovu (Slovačka) kao sin seoskog kovača. Narodnu školu je završio u rodnom mestu a niže razrede evangelističke gimnazije u Banskoj Bistrici. U Prešovu je pohađao retoriku u višoj gimnaziji a zatim je bio nastavnik u porodici Tomaša Dežői ja u Miškolcu. U godinama 1816. do 1818. pohađao je studije teologije, koje je završio u Šopronu, gde je položio pripravnički ispit. Nakon studija, 1818. god. je došao u Novi Sad, gde je boravio više od godinu dana. Godine 1819. u Pešti je bio crkvom rukopoložen za svešteno lice a već u augustu 1820. god. je počeo svoju svešteničku delatnost da obavlja u crkvenoj opštini u Bajši. U martu 1825. god. je otišao u Bečkerek (današnji Zrenjanin), gde ostaje celih trinaest godina. U godinama 1826 – 1832 je bio dekan donjeg Banata a u periodu 1836 – 1847 prvi banatski senior. Početkom oktobra 1837. godine je kao sveštenik zaposlen u Kovačici.

Umro je u Kovačici 12. marta 1869. god. Dva puta se ženio: sa Ester, rođ. Rakovic, i Karolinom, rođ. Pećkovski, sa njima je imao pet sinova i pet kćeri. Izdao je sledeće bibliofilije i knjige stihova: Valedic t io [...] Duo Kanka [...] (1815), Pietatis gratique animi monumentum [...] Joanni Kiss [...] (1917), Epicedium in praematurum obitum [...] Pauli Magda [...] (1818), Jádro náboženství kresťanského (1844, drugo izdanje čiji je naziv Jádro náboženství kresťanského pro školskou mládež evanjelickou, 1861), Píseň nábožná [...] (1852), Píseň, kterou pri príležitosti kanonické visitácie [...] Jozefa Székáč [...] církev kovačická v svém chráme [...] zpívala (1862).

Izdao je i jednu knjigu na mađarskom. Pisao je i pod pseudonimom Vojnik graničar (Vojak hraňičjar). 6. decembra 1996. god. u Kovačici književni pregaoci Martin Zloh (1970 – 2006) i Ana Severinji (1951) su pokrenuli osnivanje književne družine Mateja Ambrozija koja sada broji preko dvadeset članova. Ova družina je 2002. god. izdala zajedničku zbirku pesama svojih petnaest članova, čiji je naziv „Pozdrav iz Banata Slovacima“ (prema tri Ambrozijeva istoimena soneta objavljena 1846. god. u časopisu „Orol Tatranský“).

Vićazoslav Hronec